U trećem kvartalu 2024. godine zabilježena je najveća potražnja za monetarnim zlatom u dosadašnjoj historiji ljudske civilizacije. Ta činjenica, uz rekordan rast cijena zlata na svjetskim tržištima, sugeriše da se nešto krupno dešava. A i dešava se. Polako, ali sigurno, takozvani fiat novac dolazi do svog neminovnog kraja, a šta će ga zamijeniti - tek ostaje da se vidi.

Pragmatični Amerikanci kažu ovako: kada ste god u nedoumici šta se dešava, uvijek možete pratiti šta rade svjetske centralne banke. One su u svoje trezore samo tokom ove godine smjestile dodatnih 700 tona zlata, što je ubjedljivo najveća potražnja za zlatom u bilo kojem trećem tromjesečju u historiji. I pri tome su se centralni bankari nastavili ponašati onako kako su godinama radili: nastavit će sa štampanjem fiat novca, uvjeravajući javnost da je sve uredu, dok će i dalje masovno kupovati zlato.

Očigledno, centralni bankari nisu zaboravili šta je prava vrijednost (usput jedno malo pojašnjenje - kada kažemo centralni bankari, ne mislimo na bh. centralne bankare, čega ćemo se kasnije dotaći). Prema istraživanju State Street Global Advisors, danas 38 posto američkih investitora posjeduje monetarno zlato u svojoj štednji, što se gotovo uduplalo u odnosu na samo godinu ranije.

Uzimajući u obzir i ovu činjenicu, uz naprijed dvije pomenute, moramo se zapitati šta se to stvarno dešava. A odgovor je jednostavan. Svi očekuju zapravo kraj fiat novca. Ali ne znaju šta će doći umjesto njega. Pominju se digitalne valute, ali, realno, i to je samo malo modernija verzija papirnatog fiat novca, bez neke prevelike vrijednosti, pa se pragmatični američki investitori ne uzdaju puno u to nego svoju ljubav iskazuju zlatu. Bar onoliko koliko mogu da "pokupe" pored nezajažljivih centralnih bankara.

Hajde, sada, da se vratimo malo u historiju da vidimo kako smo uopšte došli do ove današnje faze. Suprotno holivudskim filmovima, činjenica je da Sjedinjene Američke Države nisu uopšte bile oštećene tokom Drugog svjetskog rata. Ne zaboravite, banka nacističke Njemačke, čiji je direktor bio otac i djed američkih predsjednika Bush, i starijeg i mlađeg, uredno je radila u SAD-u sve do 1944. godine. Ukinuta joj je dozvola za rad tek krajem 1944, kada je postalo kristalno jasno da će Sovjeti "pregaziti" fašiste.

Dok je rat bjesnio u Evropi, odnosno preciznije u tadašnjem Sovjetskom Savezu, američka industrija radila je punom parom. Amerikanci su svoje robe i usluge prodavali isključivo za zlato. Nakon rata u Bretton Woodsu stvoren je poslijeratni finansijski sistem zasnovan na zlatu, u kojem su razne svjetske valute bile vezane za plemeniti metal. Naime, svaka država mogla je shodno dogovoru odštampati onoliko novčanica koliko je posjedovala rezervi zlata. To veza zlata i novca se zvala zlatni standard, pri čemu je novac imao funkciju "bank note", svojevrsne papirnate potvrde o posjedovanju zlata u trezorima.