Donald Trump je nedavno uveo sveobuhvatne carine većem dijelu svijeta, a dan kada je to uradio je nazvao Danom oslobođenja. Tom je prilikom rekao: "Svijet će zauvijek pamtiti ovaj dan kao dan kada je američka industrija ponovno rođena, dan kada je američka sudbina vraćena i dan kada smo Ameriku ponovno počeli činiti bogatom". Međutim, bizarno je da Trump zaista vjeruje da bi se njegove potencijalno katastrofalne carine trebale zvati Dan oslobođenja.

Carine su porezi koje plaća uvoznik robe. Novac uglavnom odlazi iz džepova kupaca i možda u određenoj mjeri prodavača. Sigurno je da su carine porezi, a novac ide 100 posto u džep države. Međutim, lanci snabdijevanja između zemalja danas su toliko složeni da postoji vrlo malo artikala koji se u potpunosti mogu proizvesti unutar jedne zemlje. Proizvodnja svega će pasti u cijelom svijetu ako Trump uspije u svojoj namjeri sa carinama.

Trumpove carine će povećati cijene i izazvati nestašice. One, međutim, ne uzrokuju inflaciju. Inflacija je uzrokovana isključivo povećanjem ponude novca, a carine ne povećavaju ponudu novca. Ali uzrokuju više cijene i niži životni standard. Carine rezultiraju sa više dolara u rukama države. SAD uvozi robe u vrijednosti od 3 triliona dolara godišnje. Možda Trump misli da će carina od 10 posto rezultirati prihodom za vladu od 300 milijardi, a carina od 20 posto sa 600 milijardi dolara. Ali to je netačno jer će veći troškovi proporcionalno smanjiti količinu trgovine.

Carine, dakle, ne samo da ne mogu riješiti problem državnog deficita, nego će ga još i pogoršati. Kaže da je glavni cilj carina prisiliti ulaganja u SAD. I, naravno, to se može dogoditi u određenoj mjeri. Međutim, zaboravio je da SAD prije 1971. nisu trebale strana ulaganja. Recimo, naprimjer, mi prodajemo Cadillac u Gvatemali, a uvozimo banane iz te zemlje. Budući da oni nama prodaju više banana nego mi njima Cadillaca, to nama uzrokuje deficit.

Trumpova logika je stavimo 100 posto carine na banane i problem riješen. Ali nije tako. Sada će Gvatemalci prodavati puno manje banana i neće moći kupovati Cadillace. Svi stradaju - proizvođači banana, proizvođači Cadillaca, a posebno ljudi koji koriste te proizvode. Trumpove pristalice će sada reći: "Pa carine kojima smo prijetili da ćemo uvesti na kolumbijsku kafu natjerale su njihovu vladu da prihvati neke izbjeglice".

Istina, to je upalilo. Ali tu ima jedan "mali" problem. Tako možete pritiskati neku malu zemlju, ali ne možete cijeli svijet. Ne možete tako pritiskati Kinu, jer je Kina proizvođač, a SAD potrošač. Međutim, najgore je što niko zapravo ne može biti siguran šta Trump stvarno hoće. Jedne sedmice govori jednu stvar, a druge sedmice sam sebi proturječi. I to stalno radi. On sigurno misli da Gvatemalci potkradaju SAD sa bananama pa želi natjerati cijeli svijet na deficit sa SAD. Ali to neće riješiti probleme deficita koje SAD imaju od 1980.