Njemačko - izraelsko društvo (DIG - Deutsch Israelische Gesellschaft) organizovalo je nedavno jedan od svojih "Dana Izraela" u Berlinu. Ovo društvo inače finansira njemačka savezna država. Bio je to neformalni događaj, zapravo ulična zabava sa govorima. Berlinski restoran Feinberg's bio je zadužen za catering. Restoran je specijalizovan za ono što naziva izraelskom kuhinjom, iako Palestinci prepoznaju mnoga jela kao plagijat njihove tradicije. Posebna ponuda je bila smoothie od lubenice.

Plakat (foto) koji je reklamirao to piće prikazivao je lava (kojeg Izraelci koriste kao nacionalni simbol) koji nosi pregaču sa izraelskom zastavom. Lav je držao dvije velike staklene čaše, jednu sa komadićima lubenice, a drugu sa gotovim smoothiejem i malom izraelskom zastavom. Tekst na plakatu glasio je: "Lubenica susreće Zion. Lubenica u izraelskom stilu - naribana, zgnječena i nasjeckana na komadiće".

Poruka je bila očita i nimalo smiješna: Izraelski lav je gnječio palestinske lubenice u ugodno osvježavajuću ledeno hladnu i krvavo crvenu kašu. Činjenica da su lica na antropomorfiziranim lubenicama bila dječja učinila je sve još odbojnijim. Očito, ko god je smatrao da je ova slika dobra ideja, nije dovoljno normalan da bi radio sa djecom. Oni koji proučavaju genocid odavno se slažu da je namjerno dehumaniziranje žrtava propagandom i indoktrinacijom jedna od njegovih osnovnih metoda i znakova.

Oni koji se pretvaraju da ne prepoznaju školski primjer takve dehumanizacije na ovom plakatu namjerno su glupi. Poster je, naravno, bio nepogrešiva ​​aluzija na izraelsku operaciju genocida i etničkog čišćenja, čija je glavna - ako ne i jedina - meta Palestinci u Pojasu Gaze. To je mjesto gdje je većina izraelskih žrtava, od kojih su mnoge bebe i djeca, doslovno "raskidana" i "isječena na komade" avio napadima i bombardiranjem, gdje su ljekari morali izmisliti novu kraticu - WCNSF (wounded child, no surviving family) - odnosno ranjeno dijete, nema preživjele porodice.

Najnoviji - de facto minimalni - broj smrtnih slučajeva među Palestincima približava se 63 000. Gotovo 112.000 žrtava je ozlijeđeno, često teško, što dovodi do doživotnih posljedica, poput amputiranih udova. Međutim, studija u autoritativnom medicinskom časopisu The Lancet tvrdi da su stvarne brojke vjerojatno znatno veće. Pa ipak, ovo je ono što su Amnesty International - i mnogi drugi - s pravom identifikovali kao "genocid uživo".

Zbog zapanjujuće bestidnosti mnogih izraelskih počinitelja i razvoja modernih medija, a posebno društvenih mreža, ovo je genocid u očima globalne javnosti kakav nikada prije nije viđen. Zato je potpuno nemoguće povjerovati u glupe pokušaje zamagljivanja i povlačenja koje sada poduzimaju očito sve samo ne "lavovski" autori postera.