Indija i Pakistan, zemlje koje su nedavno uspostavile primirje nakon par dana sukoba, privukli su globalnu pažnju jer su obje zemlje naoružane nuklearnim oružjem. Prema podacima Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI) i Indija i Pakistan posjeduju oko 170 nuklearnih bojevih glava. što otprilike odgovara količini od 2,55 megatona eksploziva (TNT - trinitrotoluene).

Indija je od januara 2023. dodala osam nuklearnih bojevih glava svom arsenalu, povećavši broj sa 164 bojeve glave na 172. Sjeverna Koreja i Kina također su proširile svoje arsenale u tom periodu, podigavši njihove ukupne brojke na procijenjenih 50, odnosno 500 bojevih glava. Trenutno se procjenjuje da se u vojnim zalihama za potencijalnu upotrebu u devet zemalja nalazi 9.585 nuklearnih bojevih glava, od čega se 8.088 nalazi u Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema posljednjim dostupnim podacima Rusija posjeduje 4.380 nuklearnih bojevih glava, a slijede je SAD sa 3.708. Na trećem mjestu je Kina sa 500 bojevih glava, a slijede je Francuska sa 290, Ujedinjeno Kraljevstvo sa 225, Indija sa 172, Pakistan sa 170, Izrael sa 90 i Sjeverna Koreja sa 50 nuklearnih bojevih glava. Iran, Japan, Turska, Južna Koreja i Bjelorusija imaju određene nuklearne programe ili posjeduju tehnologiju, ali službeno nemaju nuklearnog oružja. Na teritoriji Bjelorusije je raspoređeno rusko nuklearno oružje.

Postoji strateško i taktičko nuklearno oružje, a razlika leži u njihovoj namjeni, dometu, snazi i ulozi u ratovanju. Strateško nuklearno oružje je namijenjeno za uništavanje velikih ciljeva (gradovi, nuklearne baze i slično), a snaga mu se procjenjuje na stotine kilotona do nekoliko megatona TNT ekvivalenta. Nosači ovog oružja su interkontinentalni balistički projektili (ICBM - Intercontinental Ballistic Missile), nuklearne podmornice (SLBM - Submarine-Launched Ballistic Missile) i strateški bombarderi.

Ruski RS-28 Sarmat (ICBM, domet 18.000 kilometara, 10 i više megatona) te američki Trident II (SLBM, domet 12.000 kilometara, 475 kilotona po bojevoj glavi) su primjeri strateškog nuklearnog oružja. Taktičko nuklearno oružje se koristi na vojnom polu protiv vojnih jedinica, oklopnog oružja i logističkih centara. Ono je obično kratkog i srednjeg dometa, do 500 kilometara, snage između jedan i 50 kilotona, a ponekad i ispod jedne kilotone.

Artiljerijski taktičkog nuklearnog oružja mogu biti artiljerijski projektili, kratkometni balistički projektili, krstareće rakete i avioni. Ruski Iskander-M (balistički projektil, domet 500 kilometara, nuklearna glava snage između 10 i 50 kilotona) te američki B61-12 (moderna taktička bomba, promjenjiva snaga između 0,3 i 50 kilotona) su primjeri taktičkog nuklearnog oružja.

SAD su krajem Drugog svjetskog rata bacile dvije atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, snage 15 odnosno 21 kilotona. Atomsko oružje je uglavnom fisijsko, a nuklearno je fisijsko plus termonuklearno. Najjača ikada testirana nuklearna bomba je ruska Tsar bomba, snage 50 megatona.