Premijer Hrvatske Andrej Plenković izjavio je da "ne može politički prihvatiti da su u istom rangu demokratski izabrani čelnici zemlje kao što je Izrael, sa kojima imamo odlične odnose, i čelnici terorističke organizacije kao što je Hamas". Naglasio je i da je "jako teško da će se Hrvatska naći u toj situaciji" kada je u pitanju provođenje naloga za hapšenje Netanyahua i Gallanta Međunarodnog krivičnog suda (ICC - International Criminal Court).

Ovakve izjave su duboko problematične iz više razloga, prenosi hrvatski portal Logično. Prvo, premijer eksplicitno relativizira odluke IIC-a, institucije čije je odluke Hrvatska kao potpisnica Rimskog statuta dužna poštovati. Njegova izjava sugeriše da demokratski legitimitet nekako umanjuje odgovornost za ratne zločine, što je pravno i moralno neodrživo stajalište.

Drugo, Plenkovićevo isticanje "odličnih odnosa" sa Izraelom kao relevantnog faktora u kontekstu ratnih zločina pokazuje zabrinjavajuće miješanje diplomatskih odnosa i međunarodnog prava. Ratni zločini su ratni zločini, bez obzira ko ih počinio, kaže pravo. Treće, u svojoj izjavi premijer potpuno ignoriše razmjere humanitarne katastrofe u Gazi - preko 40.000 ubijenih Palestinaca, uključujući više od 13.000 djece. Umjesto da se osvrne na ove tragične brojke, on se fokusira isključivo na politički status sukobljenih strana.

Četvrto, njegova izjava da je "vrlo teško da će se Hrvatska naći u toj situaciji" predstavlja diplomatsko izmicanje od jasne međunarodne obveze provedbe naloga ICC-a. Za razliku od drugih država poput Irske, Holandije i Slovenije, koje su jasno izrazile svoju namjeru poštivanja naloga međunarodnog, premijer Hrvatske sramno bira neodređen odgovor koji podriva autoritet međunarodnog pravosuđa.

Premijerova izjava sadrži zabrinjavajuće elemente negacionizma koji se iskazuju kroz selektivno priznavanje žrtava i relativizaciju ratnih zločina. Insistirajući na razlici između "demokratski izabrane vlasti" i "terorističke organizacije", premijer stvara lažnu hijerarhiju u kojoj neki životi vrijede više od drugih.

Potpuno ignorisanje više od 40.000 palestinskih žrtava, uključujući 13.000 djece, predstavlja klasičan primjer negacionističke retorike koja dehumanizira žrtve i normalizuje ratne zločine. Ovakav pristup posebno je zabrinjavajući jer dolazi od čelnika države koja je i sama prošla kroz razna ratna stradanja.

Posljedice ovakvog negacionizma su dalekosežne. Na pravnom nivou, podriva se autoritet međunarodnog pravosuđa i stvara presedan za selektivnu primjenu pravde. Društvene posljedice uključuju normalizaciju ratnih zločina kada ih počine "prijateljske države" i produbljivanje međuetničkih tenzija.

Ovakvim sramnim stavom premijer Plenković ne samo da dovodi u pitanje vjerodostojnost Hrvatske kao države koja poštuje međunarodno pravo, već i šalje poruku da su politički interesi važniji od pravde i zaštite civilnih žrtava rata, zaključuje Logično.